Darko Gojanović: Želimo stvarati 3D-printere na Zlarinu i u glavnim hrvatskim gradovima
Prof. dr. sc. Darko Gojanović čovjek je impresivne biografije u kojoj stoje upravljačka mjesta u firmama kao što su Sun Microsistems, Digital Equipment Corporation, Compaq, Intel... Darko danas živi na Zlarinu, gdje njegov istraživački duh inovatora ne miruje, već je dio tima koji razvija vlastitu tehnologiju za 3D-printanje. Optimističnog pogleda na budućnost, sugovornik je kakva se može poželjeti.
Prilično je senzacionalistički odjeknula vijest da ćete na Zlarinu proizvoditi 3D-printere? O čemu je točno riječ i kakvi su planovi?
Kao prvo, morate znati nešto o mojoj profesionalnoj karijeri, a onda zašto Zlarin.
Cijeli svoj profesionalni život sam proveo usmjeren prema znanstvenom i stručnom radu u području računalne grafike odnosno njene primjene u području projektiranja računala i procesora prvo na FER-u, a onda 26 godina u Americi radeći u vodećim američkim kompanijama kao rukovodioc ili direktor razvoja svih programskih sredstava za projektiranje.
Danas, što se tiče 3D-printanja, "tehnologija računarske grafike" u određenom obliku samo je ekstenzija onoga čime sam se bavio cijeli život.
Zašto Zlarin? To je malo čarobno mjesto gdje moja familija po povratku iz Amerike ima idealne uvjete života, a ja idealne uvjete stvaranja.
Nastanak 3D-printera te njegova proizvodnja na Zlarinu je želja da se pokaže da se proizvodi visoke tehnologije daju proizvoditi na potpuno neočekivanim mjestima. Posebna motivacija je dati ljudima Zlarina koji hoće raditi, a koji su kvalificirani, da mogu imati vrlo zanimljiv i dobro plaćen posao na otoku. S tim pristupom nadam se da će biti zaustavljen tradicionalan odljev ljudi s otoka. Od nekoliko tisuća ljudi otok Zlarin je spao na 150 ljudi koji stalno žive na Zlarinu. Dakle očekujem da će Zlarin postati poznat ne samo po svom tradicionalnom zanatu koraljarstva nego i po tome što je postao prvi mali otok na Jadranu, a možda i u svijetu na kojem se pokrenulo visoko tehnološki razvoj i proizvodnja.
U ovom projektu jedan od odlučujućih faktora je bio to da sam poznavao svestrano sposobnog mladog čovjeka Gorana Jeličića, koji je glavni tvorac ovog našeg prvog printera. Gogo ne samo što je napravio fantastičan tehnički produkt nego i fantastičan produkt po svom izgledu koji nadmašuje većinu svjetskih printera.
Mislite li da domaći proizvođač 3D-printera ima priliku za konkurentnost na globalnoj razini?
Moj kratki odgovor je DA! Malo opširnije: ne samo u 3D-printanju već i u bilo kojoj domeni koja ne zahtijeva ulaganja izvan naših mogućnosti. Čak i za potrebna ulaganja koja su izvan naše mogućnosti postoje mehanizmi kao Kickstarter, gdje dobar projekt i ideja mogu privući za naša shvaćanja neobično velike investicije. Traži se samo kreativnost koja će generirati dobre ideje i projekte, a ja mislim da mi u Hrvatskoj imamo kreativnost napretek. Ono što nam nedostaje možemo jako brzo naučiti.
U svrhu dodatnog objašnjenja što je uspjeh i što je potrebno da duboko shvatimo, sljedeće su mudre izreke koje sam zapamtio:
If you think you can, you can.
If you can dream it, you can make it.
Prva je vrlo široko poznata uzrečica. Druga je na ulazu u GM-paviljon u Disney Worldu, Florida. Međutim nije samo dovoljno stvoriti printer ili vrhunski proizvod nego treba nastati cijeli "eco system" kvalitetne dokumentacije i stručne i promptne podrške. Isto tako treba razviti mudru strategiju marketinga i podrške i to na globalnoj razini.
Koje poteze i mjere biste voljeli vidjeti, a da na što lakši način zaživi vaš plan o proizvodnji 3D-printera?
Naši sljedeći koraci su da organiziramo proizvodnju ne samo na Zlarinu već i u glavnim gradovima Hrvatske i to iz logističkih razloga, razloga efikasnosti, motivacije lokalnih prodavača te lokalne podrške.
Vjerujete li da je riječ o tehnologiji koja će moći biti korištena u svakom domu s obzirom da sada gotovo ne ulažemo ništa u obrazovanje djece za 3D-modeliranje?
Kad kažemo u svakom domu, onda moramo biti svjesni da opći standard u Hrvatskoj značajno ograničava što znači u "svakom domu". Isto tako neće biti potrebno da svako ima svoj printer. Vec sada u svijetu postoji cijela mreža privatnih servisa koji pružaju servis printanja. Korisnik samo treba naći najbliži print-servis i poslati im datoteku. To nije niti će biti drugačije od današnjih usluga, običnog printanja i skeniranja. Današnji servisi printanja će uskoro htjeti proširiti svoje poslovanje te će pružati usluge 3D-printanja. Portal www.3Dhub.com vam daje mogućnost nalaženja najbližeg printera, a onda da jednostavno, pošaljete svoju datoteku… Moram naglasiti da će cijena tih usluga biti vrlo prihvatljiva SVIMA.
Cijena će ovisiti o kompleksnosti objekta, odnosno potrebnom vremenu da se objekt isprinta. Važnije je pitanje kako stvoriti željeni objekt ili koje objekte printati. Što se tiče profesionalnih zanimanja, oni ionako već upotrebljavaju 3D-programe (arhitekti, strojari…), gdje je sljedeći korak da se objekt isprinta trivijalan, i nimalo složeniji od štampanja ili crtanja na običnom printeru. Što se tiče mlađih naraštaja, oni će vrlo brzo sve to naučiti. Pogledajte kako djeca od svega 2-3 godine barataju telefonima i kompjuterima.
Postoji program Sketchup, koji se ne naplaćuje, barem u najjednostavnijoj verziji. Prema tome djeca, a i ostali će se početi igrati (crtati) pomoću Sketchupa, koji je vrlo intuitivan. Uskoro će doći još jednostavniji 3D-programi.
Ni informatika još nije obvezan predmet…
Znate kako se kaže - "tko hoće, taj može" - prema tome imat ćete puno djece koja će naći sama načina da to nauče. Budući da su ova tehnologija i njene mogućnosti vrlo zabavne i kreativne, interes i znanje će se širiti kao požar.
Osim toga, netko će se potruditi da stvori on line upute korištenja. Na internetu postoji "brdo" informacija. Da, na engleskom, ali postoje već Google-prevodioci! Nije uopće pitanje korištenja printera. Pitanje je stvaranja tzv. sadržaja, odnosno željenog objekta. Dakle osnovno pitanje je prvo što se želi printati. Drugo pitanje je odakle dobiti objekt, a sljedeće je kako stvoriti objekt. Ponavljam, samo printanje je trivijalno, doslovno ćete to moći napraviti jednim klikom na miša.
Mislim da će škole vrlo brzo nabavljati printere kada njihova cijena dosegne cijenu od $ 200, a to će se vrlo brzo dogoditi. Kao što sam rekao, bit će mnogo print-servisa, a isto tako ubrzo će svaka knjižnica imati barem jedan 3D-printer.
U kojim područjima vidite najveću šansu za korištenje 3D-printera?
3D-printer je revolucionarni produkt! Svatko ga može rabiti i to vrlo jednostavno! Naša imaginacija je jedino ograničenje gdje će se ili neće 3D-printer koristiti. Možemo samo govoriti o najimpresivnijim područjima primjene. Za mene, to je prvenstveno medicina, gdje je moguće zamijeniti takoreći bilo koji dio tijela, što je pokazano već u mnogim slučajevima: bilo koja kost na bilo kojem dijelu tijela, plastični dodaci za otvaranje/vraćanje potpune funkcionalnosti... Nema kraja.