Predstavljamo: MakerLab u ljubljanskom Poligonu
Iz naše pozicije Slovenija često djeluje kao znatno manja, ali posloženija, bogatija zemlja s više prilika. Posebno se ističe...
...šarmantna Ljubljana koja doslovno djeluje građenom po mjeri - niti nesrazmjerno velika, a opet tako sadržajna... U to tkivo raznolikosti Ljubljane uklapa se i pomalo rastuća "makers" scena sastavljena od mladih i dinamičnih ljudi. Na upoznavanje i spajanje s njima prije svega nas je motivirao naš stalan suradnik Marko Žmak, jedan od ljudi zaslužan za samu izvedbu GKR Lab-a, ali i zaslužnik za naše 3D vizitke. S vizitkama u rukama krenuli smo jednog vikenda u Ljubljanu u kreativni centar Poligon gdje je smješten među ostalim i MakerLab. Printeri su vrijedno radili, mi smo se divili preciznosti i glatkim površinama, a dečki su s nama podijelili tko su, što su i kamo idu.
Predstavljamo vam stoga Igora Trupinu, predsjednika društva za promicanje treće industrijske revolucije i marketing menadžera organizacije Poti-Poti.org i Nejca Stupana voditelja MakerLab-a u coworking centru Poligon koji su nam spremno i sretno odgovorili na sve što nas zanima.
Ekipa, tko ste vi zapravo? Kako je nastao vaš lab te kako ste se upoznali i spojili na zajedničkom zadatku?
Mi smo ekipa ljudi (Marko Orel, Rabindranath Andujar, Nejc Stupan i Igor Trupina) zainteresiranih za tehnologije treće industrijske revolucije. To su teme kao npr. decentralizirana produkcija i instantno prototipiranje (s 3D printerom), decentralizirana proizvodnja energije (vjetrenjače, solarna energija...), elektronika, programiranje, big data i drugo. Na početku je današnji lab bio samo jedan uspješan dio POP-UP doma, projekta koji se na mjesec dana krajem 2013. godine nalazio u prostoru današnjeg Poligon kreativnog centra. Veza s 3D printerom, donijela je prva povezivanja s organizacijom POTI-POTI.org, koja sada predstavlja glavni dio MakerLaba. Upoznali smo se kao rezultat naših interesa u drugačije koncepte ekonomije i društva. Marko Orel je dio Poligon coworking posade i oni su bili zainteresirani za usluge koje mi nudimo.
Koje tehnologije koristite i što s njima proizvodite? Predstavite nam uz njih svoje najbolje projekte….
Trenutno smo doista raznolika ekipa, npr. Igor je informatičar, Rabindranath arhitekt, Nejc inženjer tekstila i Marko komunikolog pa stoga imamo i projekte koji se protežu preko cijeloga spektra područja. Ideja je da takva raznolika ekipa s pomoću članova Poligona i ostalih zainteresiranih članova zajednice kreira projekte koji povezuju neke ranije potpuno nezamislive koncepte. Recimo tekstil s elektronikom, tekstil s 3D CAD dizajnom ili dizajn s 3D printanjem itd. Većinom koristimo Rhino i SketchUp za 3D dizajn, Arduino za elektroniku i 3D print za prototipiranje i produkciju elemenata iz plastike. Trenutačno tražimo najefikasniju, a pored toga i najjeftiniju metodu 3D skeniranja te u bližnjoj budućnosti izgradnju open source laserskog rezača i openknit stroja. Naši trenutačno najzanimljiviji projekti su:
- intenzivne radionice kroz travanj - dijelimo tada tutoriale o radu s našim DIY kitovima, sastavljamo 3D printere, igramo se Arduinom te dizajniramo i produciramo naočale.
- izgradnja jeftinije i jednostavnije varijante 3D printera Smartrap,
- publikacija o recikliranju komponenti laptopa
- smartgadget za sigurnost biciklista u prometu
Radimo i R&D za poduzeća te imamo niz projekat koji su bili stvarno super, ali zbog poslovne tajne ih ne možemo objavljivati.
Koliko je uopće jaka “makers” scena u Sloveniji, posebno u svijetu 3D printanja?
Uvijek kad sretnem nove ljude impresionira me koliko ih je zainteresirano za igranje s nekim stvarima. Ja mislim da smo "makeri" svi mi koji imamo hobije od kojih dobijemo na kraju neke rezultate i uz njih određeno zadovoljstvo. U to računam i osobe koje se igraju s Arduinom kao i neku baku koja plete pulovere. Šta se tiče 3D printa uvijek je više ljudi zainteresirano za naše radionice na kojima dobiju sve dijelove i znanje tako da mogu u dva dana sastaviti 3D printer i odnijeti ga kući. Na nivou Slovenije ima par poduzeća koja rade s 3D printerima, nekoliko fakulteta, srednjih škola i domaći entuzijasti. Najviše ih se je napravilo u sklopu radionice Društva elektronika Slovenije kad se je udružilo mislim i nekih sedamdesetak ljudi i zajedno napravilo toliko printera.
Čini mi se da ste vi dosta prosvjetiteljski nastrojeni. Želite širiti znanje, omogućiti što više ljudi da se time bave. Je li mi dojam ispravan i zašto smatrate da je društvena edukacija važna?
Hvala :) To pitanje je iznimno kompleksno, ali ću pokušati odgovoriti. Mi želimo širiti znanje jer vjerujemo da se tako postiže nevjerojatan napredak u nevjerojatno kratkom vremenu. Kao primjer mogu dati RepRap skupinu entuzijasta 3D printanja. 3D printer toga sistema, kojeg i mi imamo, je postojao već u osamdesetima, ali je bio iznimno kompliciran, skup i više prototip nego tržišni produkt. U 2005 je Adrian Bowyer s ekipom na Sveučilištu Bath napravio prvi open source 3D printer nazvan Darwin (shvaćate? evolucija 3D printera ;) i stavio planove na internet. Od tada do danas se došlo do točke u kojoj je na tržištu više desetaka različitih modela open source 3D printera. Kad je prvi printer postao open source neki je elektrotehničar vidio "pa ovo bi bilo bolje ovako" strojar, programer i ostali su također nešto vidjeli i svatko je malo po malo dodavao svoje dorade i tako se došlo do nevjerojatne optimizacije 3D printera. Evolucijski, 3D printer od nečeg što je skupo i iznimno kompleksno postaje nešto što svaki čovjek može imati u kuhinji. Vjerujemo da je društvena edukacija važna zbog više razloga. Svi ljudi žele biti kreativni, a ako smo kreativni i imamo na kraju neki rezultat to nas napuni sa zadovoljstvom. Nekome je dovoljna olovka i papir pa da nešto nacrta, a opet drugome treba mikrokontroler i servo motor. Ponekad naši klijenti imaju stvarno dobre ideje, ali ne znaju kako ih realizirati i tu dolazimo mi ne bi li im pomogli i educirali. Danas možeš s malo elektro i programskog znanja postići ogroman "wow" efekt sa svojim produktom. Pored toga rad u open source, coworking, shared space itd. okolini razvija kolegijalnost i timski rad koji je po našem mišljenju uspješniji nego natjecanje. Filozofija DIY-a je naravno kul, ali DIWO (Do It With Others) je još bolja, zanimljivija i produktivnija.
Koliko ste do sada bili uspješni na planu komercijalizacije vaših vještina? Gdje su prilike?
Mi se još razvijamo tako da za sada još nismo potpuno financijski samostalni, ali smo otkrili da je za nas najbolja kombinacija posla razvoj jednog dijela aktivnosti kao financijski profitabilnih, a drugih kao neprofitabilnih i namijenjenih širenju ideja treće industrijske revolucije. Znači, pod profitabilne poslove ide outsourcing R&D-a za poduzeća, a neprofitabilne pomoć nekom startupu, radionice 3D printanja, edukacija o elektronici... Ili jednostavno pomoć nekom studentu.
Kako vi zamišljate budućnost svijeta u kojem je 3D printanje još raširenije i kvalitetnije? Kakve će promjene u ekonomiji i društvenom životu donijeti?
Ne znam da li ste ikada gledali Zvjezdane staze u kojima imaju neku aparaturu koju zovu replikator. Djeluje tako da staneš do nje i kažeš što želiš, a to može biti pršut, sendvič ili čekić, a aparatura to jednostavno sama napravi. U takvom svijetu nemaju potrebu za novcem jer što god želiš to ti replikator i napravi. Ali dobro, to je neki cilj za dalju budućnost, a u u bližnjoj očekujemo da će se promijeniti koncept same proizvodnje i da će se puno toga vratiti natrag u lokalnu okolinu (decentralizirana proizvodnja). Recimo, sad se velika većina stvari pravi u Kini i ostalim zemljama trećeg svijeta što je relativno bez veze. Ako gledamo samo sa stajališta transporta to je smiješno - nafta s Bliskog istoka ide u Kinu gdje ju promjene u plastiku i naprave neke Lego kocke te ih šalju nazad u Europu. S druge strane produktivnost raste i tehnologije treće industrijske revolucije ju još više povećavaju. Zbog toga smo i odlučili napraviti društvo za podršku trećoj industrijskoj revoluciji. U povijesti je postojala jedna točka u 19. stoljeću u kojoj su promijenili radno vrijeme s tada standardnih 16 u 8 sati na dan. Okolnosti su bile slične današnjem vremenu, znači produktivnost raste, puno nezaposlenih itd. Zašto ne bi opet napredovali i imali radno vrijeme od 4 sata?
Za kraj bi pozvao sve koje nešto dodatno zanima da se nam se slobodno obrate na mail info@poti-poti.org, pogledaju web poti-poti.org ili facebook https://www.facebook.com/POTIPOTI.org ili coworking prostor/MakerLab: http://www.poligon.si/