Dobrodošli u ovaj neobični 3D glagoljični kutak i našu priču koju želimo podijeliti s vama.

Vjerujemo da je ona jedinstvena kombinacija kreativnosti, hrvatske i riječke baštine, Europeane i najmodernije stvaralačke tehnologije. Kroz našu suradnju motiviranu natječajem "Moja lokalna baština" nastao je poseban i originalan proizvod koji, iako sada u formi prototipa, može poslužiti kao osnova prave proizvodnje i baštinskog suvenira za kućanstvo, škole, poklon, turističke putnike i namjernike....

Oživljavanje i čuvanje uspomene na prošlost uz pomoć kreativnosti i tehnologije, ne zvuči loše, zar ne? 

Nismo se predstaviili, a ne želimo biti nepristojni.

Mi smo...

...Filip Cvitić, dizajner i entuzijastični ljubitelj revaloriziranja glagoljice u novim formama koji je zato i stvorio poseban font glagoljičnog pisma 

...i...

Nikola Ugarković, student hrvatskog jezika i informatike, ali prije svega velik ljubitelj oblikovanja 3D modela.   

Sada možemo krenuti dalje. Prvo ćemo vam reći što je to glagoljica, onda naša ideja, a na kraju kako je nastala i kako smo je preveli u stvarnost. 

Staro europsko pismo... 

Svaki je narod određen jezikom, pismom, svojom poviješću i prostorom na kojem živi. Jezik i pismo su temeljne odrednice svakog naroda i njenog nacionalnog identiteta i bez toga on može izgubiti svoj identitet. Glagoljica je ime dobila po četvrtom slovu glagolju što znači govoriti, reći, sloviti. Glagoljsko slovo S imenom Slovo također znači sloviti, govoriti. Slovo S označava um i razum u njezinom simboličnom značenju, ali i riječ odnosno logos. Stoga je moguće glagoljicu definirati kao pismo razuma odnosno mudrosti.

Glagoljica je prožimala život svih društvenih segmenata (liturgije, prava, znanosti, umjetnosti i književnosti što dokazuje suverenitet narodnog jezika i pisma. O postanku i genezi glagoljice nastale su mnoge teorije i još uvijek nastaju. U stručnoj se javnosti do danas održalo mišljenje da je glagoljica posve novo pismo, da nije nastalo spontanim razvojem iz nekoga starijeg sustavnog pisma, da se u njoj mogu samo naslućivati tragovi nekih orijentalnih stilizacija i da je glagoljica djelo jednoga čovjeka, filologa Konstantina, Ćirila, rodom iz Soluna (Nazor, 2008., str. 14.). Glagoljica i slavensko bogoslužje ukorijenili su se u Moravskoj, Češkoj, Panoniji, Bugarskoj, Makedoniji, Bosni i Hrvatskoj, a ima dokaza da su se i u Rusiji u prvo vrijeme crkveni tekstovi prepisivali iz glagoljskih matica.

S 12. stoljećem glagoljsko je pismo uglavnom iščezlo iz svih zemalja osim iz Hrvatske. Od 13. stoljeća pa nadalje samo su Hrvati razvijali vlastite inačice tog pisma (uglatu i kasnije brzopisnu glagoljicu) te je prenijeli u tisak u doba Gutenberga (14. i 15. st. – zlatno doba glagoljice).

Tradicija ovog pisma proteže se kroz cijelo jedno tisućljeće što pokazuje njenu jedinstvenost.

Karakteristike... 

Glagoljica je doživjela mnoge transformacije što se tiče tipografije, ali i funkcije te se uvelike razlikuje od latinice s tog aspekta. Kao i u latinici i u glagoljičkom pismu postoje verzali, kurenti, brojevi - s time da glagoljica nema zasebne znakove za njih, ligature, te malobrojni interpunkcijski znakovi poput znaka paragrafa i znaka križa.

Osnovni znakovi Ćirilova pisma jesu: trokut, kružnica i križ. Brojevi kod glagoljice su se dobivali stavljanjem točke ispred i iza slova. Pa je tako glagoljsko slovo ‘az’ (‘a’) s dodanim točkama također značio broj 1, ‘buki’ (‘b’) broj 2, ‘vidi’ (‘v’) broj 3 itd.. Obilježavanje brojeva od 11 do 19 imalo je posebno pravilo. Na prvo mjesto dolazi jedinica, na drugo desetica na isti način kao što je bilo i u jeziku „Dvanadesete“ = 12. Ovaj način pisanja prisutan je i u stoticama, tisućicama itd (npr broj 112). Od broja 20 pa na dalje, način pisanja istovjetan je onom kod arapskih brojeva. Da bi bilo jasno da je riječ o broju, a ne o slovu, slovo se u službi broja označuje točkom ispred i iza znaka, a može imati i titlu. Simbolika slova omogućila je još jednu razinu komunikacije. Naime svako slovo je imalo nekoliko značenja pored svoje glasovne oznake. Tako je slovo ‘az’ (‘a’) označavalo pojedinca, čovjeka, ali i kršćanstvo. ‘Buki’ (‘b’) je označavao Boga i kuću, ‘vidi’ (‘v’) znanje, ljepotu, ‘jest’ (‘e’) stvaranje itd. Tako da čitatelju nije bilo dovoljno čitati ono što je vidio već je morao iz konteksta razumijevati i ono što je autor teksta želio reći.

Ova opisana karakteristika glagoljici daje potencijal za višedimenzionalno kodiranje.

Glagoljski znakovi pored svoje vrijednosti imaju i ime. Ako pogledamo glagoljični niz AZ Buki vidi glagole onda to pismo označava rečenicu koja se može interpretirati na sljedeći način:

Ja koji sam pismen obrazovan koji posjedujem znanje svjestan sam odgovornosti da drugima trebam činiti dobro.

Ova rečenica svjedoči o kulturi i civilizaciji svjesnoj sebe, svjesne jakosti i dostojanstva vlastitog jezika.U glagoljici je sažeta duboka teologija da su svi ljudi ravnopravni i jednakovrijedni. Otvorenost glagoljaša drugim pismima jedinstvena je pojava u tadašnjoj europskoj kulturi i u zapadnoj i u istočnoj, kao što je to vidljivo na Bašćanskoj ploči. Osobitost je miješanje glagoljskih i latinskih (ćirilskih) slova na ploči: O, N, I, T.

S obzirom na prethodno opisane vrijednosti glagoljica može poslužiti kao pismo kojim se promiče tolerancija i vrednovanje svih europskih kultura na jednak način. Stoga se to pismo koristilo u stvaranju proizvoda kojim je moguće promovirati kulturnu baštinu svake europske zemlje.

Jedna šetnja... 

Imajući sve ranije navedeno na umu, na Međunarodni dan pismenosti 8. rujna našli smo se ispred dječjeg odjela riječke gradske knjižnice. Prizor je bio neobičan - na pločniku je bio 3D printer, a printala su se glagoljična slova. Bila su to slova čije je 3D modele i izradio Nikola upravo iz želje da djeca dobiju edukativno sredstvo za učenje glagoljičnog pisma. Uz 3D printer bilo je mnogo djece i roditelja koja su ih slagala, preslagivala, ispisujući vlastito ime nagađajući o kojem je slovu riječ...  

Taj prizor je inspirirao i stoga smo se pitali - kako glagoljicu možemo donijeti u obiteljski dom na još smisleniji način i može li nam upravo 3D printanje u tome pomoći... 

Gledajući inspirativne fotografije i istražujući prakse po internetu smišljali smo što učiniti...

Na fotografiji: Roditelj s djecom ispred dječjeg odjela igra se s 3D isprintanim glagoljičnim slovima 

Istraživanje 

U tim istraživačkim danima ranoga rujna naravno neizbježno je bilo i pregledavanje Europeane, najvećeg svjetskog doma digitalizirane baštine. Znali smo za te činjenice, ali ne i koliko je uopće hrvatske ili riječke baštine preko nje dostupno i vidljivo. Pri tom nas je posebno zanimala glagoljica jer smo htjeli vidjeti da li je riječ o reprezentativnim radovima i možemo li što novo naučiti. Bili smo relativno zadovoljni - fora nam je što smo našli i radove nekih od najvećih istraživača glagoljice, ali nismo zadovoljni jer toga može biti toliko, toliko više...

Upravo se u Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci nalazi vrlo zanimljiva izložba glagoljice koji bi jako lijepo bilo vidjeti u digitaliziranom 3D obliku te učiniti dostupnom cijelom svijetu. 

U svakom slučaju to su bili dani koje možemo zvati "pretraživanje". 

Imamo ideju! 

I tada su počele navirati ideje i staza kojom želimo ići postajati jasnijom... 

Pretraživanjem Europeane shvatili smo koliko je obilje fotografija i starih razglednica koje se na njoj nalaze. Osim što su povijesno vrijedne neke od njih su i estetski vrlo zanimljive, privlačne... No one žive na serverima, hard diskovima, ekranima, ne u našem dnevnom boravku, na radnom stolu... Na taj način njima nedostaje jedna nijansa primjenjivosti.  

Pitali smo se kako običan korisnik i građanin može jednu takvu staru fotografiju ili razglednicu učiniti dijelom svog ambijenta ili možda prikladnim poklonom dragoj osobi.

Svakako, za to je potreban nekakav oblik okvira. No kakav bi to okvir trebao biti? Običan, plastičan s tržnice ili iz dućana kineske robe? Zašto to ne bi bilo nešto originalno, naše, upitali smo se... Kockice su se posložile i odlučeno je -  stvorimo naš vlastiti okvir za slike na kojem na glagoljici piše „Ovo je moja kulturna baština“. Na taj način postići ćemo zainteresiranost publike da dalje istražuju priču o glagoljici, a priča koja se nalazi iza glagoljice i njeno povezivanje s drugim vrijednostima iz europske kulture pružat će novi doživljaj korisnicima. I sve to će biti originalno i nastalo uz tako cool tehnologiju kao što je 3D printanje! 

Valjalo je prionuti poslu. Koristeći već postojeći font Epistula Croatica napravljen po autentičnom uzorku za koji je odabran Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483. godine. stvorili smo prve nacrte zamišljenog okvira... 

Na fotografiji: Prva vizualna domišljanja okvira

Avantura 3D modeliranja i printanja  

No stvaranjem crteža bili smo daleko od dovršetka posla. Ne bi li 3D printerom stvorili prave, fizičke primjerke okvira, potrebno je bilo izraditi 3D model što i nije posao od pet minuta... No prionuli smo tom izazovnom zadatku jer nas je stalno motivirala misao da radimo nešto korisno i edukativno. 

Sam nastanak smo lijepo dokumentirali... 

...i bili sve bliže prizorima koje smo domišljali u našoj mašti.

Nećemo kriti - slike su nam izgledale inspirativno i lijepo te smo bili zadovoljni učinjenim poslom.  

No iz iskustva 3D printanja i stvaranja fizičkih predmeta znamo da realnost često ne odgovara slikama na ekranu monitora. Vrlo često ono što dobro izgleda na ekranu u fizičkoj stvarnosti gubi čar. Zato je valjalo upaliti strojeve. Gradska knjižnica jedno je od rijetkih mjesta u gradu gdje je moguće koristiti 3D printere za takvu eksperimentalnu i testnu svrhu. Iako to nisu uređaji za pravu profesionalnu upotrebu koristi ih se do krajnjih granica...   

Postavljanje postavki za 3D printanje samo je povećavalo naše iščekivanje. Hoće li sve proći dobro?   

Na fotografiji:  Prikaz modela u Curi, posljednjem koraku prije stavljanja modela na 3D printanje

Znalci 3D printanja znaju da to nije proces od 5 minuta - 3D printanje traje, ovisno o printeru i kvaliteti koju se želi postići....  

Nakon nekoliko sati printanja i pravovremenog mijenjanja filamenta ne bi li postigli posebnu boju glagoljičnih slova i veću istaknutost natpisa stigli smo do rezultata. U našim rukama je bio naš okvir "Ovo je moja kulturna baština"!  

Pružimo formi sadržaj... 

Nakon zaključka da smo zadovoljni postignutim rezultatom s plastičnim materijalom valjalo je plastiku oplemeniti, pružiti joj sadržaj tj. upravo ono od čega smo u razmišljanju krenuli. Vratili smo se Europeani. Prebirući kroz stotine fotografija i razglednica zanimali su nas prvenstveno oni sadržaji koji se tiču Rijeke. 

Strpljivo smo tražili... 

...i napokon došli do motiva koji nam odgovaraju.

Dragi prijatelji, predstavljamo... 

...vam okvir "Ovo je moja kulturna baština".  

Nadamo se da vam se sviđa naše početno rješenje jer naša je želja što više radova s Europeane uokviriti na ovako originalan način te da ćemo ga uskoro izraditi od još više materijala.   

Kao što vidimo, glagoljica ostavlja mnogo prostora za istraživanje, njena svjetska unikatnost i uloga u prošlosti daje joj veliki potencijal. Zbog tri osnovne komunikacijske razine, koje glagoljica sadrži, promatrane s aspekta semiotike, slovna, brojčana i simbolička razinu, samih karakteristika grafičkih formi i značenja svakog slova, pismo ima potencijal za višedimenzionalno kodiranje. Zbog vrijednosti koje glagoljica promiče ona je pokazatelj kako se u području kulture, u vlastitoj zemlji, može pronaći inspiracija za stvaranje europskih projekata.

Ukoliko građani Europe postanu svjesniji svojih posebnosti, ako budu vjerovali u njih i postanu ponosniji na svoj nacionalni identitet, te ga jasno predstave i ponude svijetu, neće se morati brinuti za negativne posljedice koje nose izazovi koji su pred njima.

Kada se ostvarivanju tih ciljeva pridruže moderne tehnologije poput one koja stoji iza Europeane i doda začin nečeg kao što je 3D printanje rezultati i za tako obične i svakodnevne ljude kao što smo mi mogu biti doista zanimljivi.