3D printanje i modeliranje u Striboru.
Pritisnuli smo “start printing”! To je vjerojatno najbolji i najsažetiji opis našeg početka javnih aktivnosti u sklopu projekta razvoja inkubatora za 3D printanje za djecu i mlade koji je podržala ugledna međunarodna organizacija EIFL. Već od samog rađanja ideje krajem prošle godine, preko njene konkretizacije i prijave na EIFL pa do početka materijalizacije bili su to izrazito intenzivni i dinamični mjeseci s puno dilema, nepoznanica, sivih zona...
Prvo, osnovno i očito - mi smo prije svega narodna knjižnica - snalazimo se kao slova po stranicama papira u svijetu knjiga, nabave, posudbi, programa za djecu i mlade, ali kada se počne govoriti o 3D modeliranju, PLA-u, CAD-u “zakašljucamo” jer je cijeli svijet 3D printanja za nas jedna značajna novost. A pritom s godinama želimo izgraditi pravi “inkubator"!
Osvrnemo li se jedino na pitanje same nabave printera i punjenja za njega, vidjet ćemo koliko je tu nepoznatih staza. 3D printer i punjenja nisu nešto po što uđete u bilo koji lokalni dućan i stavite ga u svoja kolica, a osim što ih na hrvatskim policama nije tako jednostavno pronaći, potrebno je prilično znanja o njihovim mogućnostima, karakteristikama, načinu funkcioniranja… Naravno, nalazimo se unutar EU, uvoz je relativno jednostavan, ali uvijek se mora paziti da pri ruci budu pravi ljudi - za popravak, savjet, nabavku… Shvatili smo u tom periodu koliko su neki modeli precijenjeni, neki podcijenjeni i došli do našeg - Witboxa! “Španjolca”, kako volimo reći, s obzirom na mjesto proizvodnje. Scena je postavljena, bar do razine da proizvede neke upitnike nad glavama.
Što će knjižnici 3D printeri, što će se s njima raditi? Našim glavama punima ideja bar to nije problem domisliti. Prije svega, želimo pokazati da knjižnice jesu i trebaju biti mjesto stvaralaštva, javljanja iskre koja potiče na rad i stvaranje nečega iz ničega, kreativnosti, razmišljanja, eksperimentiranja… Nije to neka novost. Radimo to godinama na raznim radionicama i programima, sada s nekim novim igračima u gradu svemu dodajemo samo još jednu dimenziju. Druga točka, koja je za narodne knjižnice izrazito važna, jest da želimo omogućiti dostupnost tehnologije široj javnosti. Nismo toliko bogato društvo da si svi mogu u dnevnom boravku omogućiti takvu uvelike eksperimentalnu tehnologiju, stoga želimo biti točka koja svima daje jednak pristup. I treća i vjerojatno ključna motivacijska točka - radimo za djecu i mlade. Cijeli je projekt usmjeren prvenstveno na generaciju za koju ne želimo da samo konzumira strane proizvode već sama domišlja i ostvaruje ideje.
Pri spomenu domišljanja ideja dotakli smo se temeljnog dijela priče. 3D printeri na kraju krajeva samo su još jedan “običan” tehnološki uređaj, skup elektroničkih sklopova koji otapa plastiku i oblikuje ju u željeni predmet. Spremni smo reći da sami za sebe oni nisu ni posebno uzbudljivi ni korisni. No ono što je važno i esencijalno za budućnost našeg društva jest proces “iza scene” - što napraviti, kako napraviti i na kraju krajeva - zašto uopće (išta) napraviti! Vjerujemo da je danas jedno od najtežih pitanja motivacijske prirode - zašto bismo se uopće mučili sa stvaralaštvom ako možemo sve kupiti, zašto se učiti vještinama za koje poslova u Hrvatskoj nema...
Mislimo da smo se posebno u posljednjih četrdesetak godina uljuljali u konzumerističku prirodu i način življenja, stvaranje nam nije nešto što želimo i što tek tako znamo jer, a evo i “velikog otkrića”, to i nije tako jednostavno. Pritom recimo i da su 3D printeri zapravo industrijska tehnologija, a industrija i proizvodnja ono su što je nestalo iz naših očiju. Biramo dućane, a ne tvornice. Biramo kladionice, a ne radionice. Biramo uvoz, a ne izvoz. To je logika kojoj treba stati na kraj. Upravo zato posvetit ćemo najviše pažnje inspiriranju i motiviranju na kretanje, akciju, pokušaje.... Nemamo iluzije - ne želimo biti najbolji centar tehničke kulture, ali mislimo da s pozadinom inspirativnih ideja i ideja punih knjiga te rada s djecom i mladima možemo biti ona iskra koja budi želju da nastane nešto, a ne da ne ostane ništa.
Želite li doći nešto isprintati ili bar vidjeti kako to izgleda javite se na mail magazin@gkri.hr
