Kao i svake godine, u drugom tjednu mjeseca studenoga, dogodi nam se u Hrvatskoj Interliber koji nas, sve, više-manje razveseli...
...izuzev knjižara kojima je on neposredna nepoželjna konkurencija.
Položaj knjige i nakladništva možda nije bio nikada gori, što je golim okom vidljivo i na ovom sajmu knjige. Službene statistike govore da je broj radnih mjesta u nakladničkoj industriji u posljednje četiri godine smanjen za 50 %, u istom razdoblju broj novih naslova pao je s 4000 na 2000 (prema riječima Nevena Antičevića, predsjednika Zajednice nakladnika i knjižara), što rezultira stanjem u hrvatskom nakladništvu koje je ministrica kulture Andrea Zlatar Violić u svečanom govoru na otvorenju Interlibera nazvala zastrašujućim.
Usprkos ovim statistikama, Interliber je događaj od općeg nacionalnog značaja, što potvrđuje rijeka ljudi koji ga posjećuju. Teškim vremenima usprkos, ovdje se mogu pronaći stara izdanja (dobrih knjiga) po simboličnim cijenama.
Knjižnice ovdje obave dobar dio svoje godišnje nabave po sajamskim cijenama, upoznaju se s malim nakladnicima, nakladništvom zemalja gostiju te stranom knjigom.
Sve u svemu, i za knjižničare, Interliber je događaj koji se ne propušta.
Ovogodišnji Interliber obilježila je publicistika, kao Kapital u 21. stoljeću Thomasa Pikketyja, Angela Merkel (autorizirana biografija) Stefana Korneliusa, Zviždači Florence Hartmann; strana beletristika: Utočište od neba Paula Bowlesa, Istina o Slučaju Harry Quebert Joëla Dickera, Svjetlost koju ne vidimo Anthonyja Doerra; domaća knjiga: Kristalni kardinal Damira Zlatara Freya, Izborna šutnja Drage Hedla i dr.
Nakladništvo i položaj knjige dijele sudbinu društva, ali nacionalna kulturna politika ne bi smjela sektor knjige prepustiti “slobodnom padu”, kako mnogi oslikavaju trenutnu situaciju. Jer, ljudi čitaju. Na ovogodišnjem Interliberu iščitava se kriza nakladništva, ali ne i kriza čitanja.
Nataša Frgačić, Milka Šupraha-Perišić, Nikolina Papić
